BIBLIJSKA PORUKA DANA

BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA

Srijeda, 15. rujna 2010.

Iv 19,25-27

25Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. 26Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" 27I od toga časa uze je učenik k sebi.

ili

Lk 2,33-35

33Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

BLAŽENA DJEVICA MARIJA ŽALOSNA

Danas se Crkva sjeća, dan nakon Uzvišenja Svetoga Križa, Blažene Djevice Marije Žalosne - ili Sedam žalosti BDM, Marija-Gospa Žalosna, Mater Dolorosa. U veoma je uskoj svezi s jučerašnjim blagdanom Uzvišenja Kristova križa. Dok se u onome “Evo drvo križa!” slavi Kristov križ kao znamen pobjede i drvo života, dok vjernici zahvalno i bijući se u prsa promatraju Kristov križ, dotle danas imamo pred sobom Mariju kao su-patnicu, su-putnicu, na neki način i su-otkupiteljicu, Mariju kao Majku, utjelovljenje Crkve i uzor istinskoga vjernika.

Sedam žalosti BDM označava puninu patnje. Sedam je broj punine, savršenosti, ali se u pučkoj pobožnosti povezuje i s pojedinim fazama Marijina života. Blagdan je uveo za cijelu Crkvu papa Pio VII.god. 1814. Sedam žalosti su:

Prikazanje Isusovo u Hramu, Šimunovo proroštvo i mač boli koji će joj probosti srce. Taj mač boli bijaše nadahnuće za nebrojene umjetnike koji su slikali i oslikavali Mater Dolorosa s mačem u srcu, jednim ili sedam. I Srce se Marijino slikovito prikazuje u pravilu uz Srce Isusovo. Bijeg u Egipat - Bijeg pred ubojicom Herodom u tuđu zemlju, pomor betlehemske djece bio bi druga žalosna postaja u Marijinu životu i životu svete obitelji. Treća postaja bila bi Marijina bol za Isusom kad se kao dvanaestogodišnjak izgubio, a ona ga sva zaplakana i tužna, tražila i našla u Hramu. Četvrta Marijina bol jest susret Isusa i Majke na križnome putu; peta bi bila Isusovo razapinjanje, šesta Isus mrtav u Marijinu krilu - Pietàa - i sedma bol Isusovo polaganje u grob.

Marija Patnica, Marija Dolorosa, Žalosna Gospa vezana je uz njezinu supatnju s patnjom vlastitoga Sina. Prema Ivanovu Evanđelju Marija je pod križem i ondje joj Isus predaje učenika Ivana za sina, a Majku Ivanu za majku. Marija se pita: Zašto? Zašto je moj Sin na križu? Pa kome je zlo učinio? Nije ni mrava zgazio? Pa "prošao je zemljom čineći svakome dobro i to samo dobro!" Liječio je svaku bol, nemoć, prihvaćao u svoje društvo sve, bio prijatelj svakome? - U tome trenutku kroz njezinu glavu prolazilo je tisuće 'Zašto?'  I mi se danas pitamo: Zašto je morao ovako svršiti ovaj koji bijaše istina u osobi? - Jer ljudi nisu htjeli istinu, htjeli su da im se pusti razbojnik i ubojica, a Život su smaknuli.

Jedan od najčešćih motiva u slikarstvu i kiparstvu jest Pietà, Majka Marija s mrtvim Sinom u krilu. Tu je Marija identifikacijski lik za sve patnike i ožalošćene, jednom riječju: Majka boli i patnje!

Marijinu bol obuhvaćaju i sva ona otuđenja koja je doživjela i od vlastitoga Sina. Već na putu u Hram kao dvanaestogodišnjak on se odvaja od obitelji, na svadbi u Kani on je odbija, ali ipak čini čudo, a potom za javnoga djelovanja imamo redovito napeti odnos Isusa s rodbinom. Njemu je do Božje volje, a ne do klanske pripadnosti. Pa ipak Marija se ne da smesti, ona ostaje pri onome što je kazala anđelu: “Neka mi bude po tvojoj riječi!” (Lk 1,38), i na svadbi: “Što vam god rekne, učinite!” (Iv 2,5).

Marija nam u svojoj boli nudi mogućnost poistovjećivanja, u njezinim bolima bolima imaju mjesto sve naše patnje i boli. Tu možemo smjestiti sve svoje žalosti i razočaranja jer i naše duše probadaju toliki mačevi nerazumijevanja. I i smo tuđinci ovdje kao i Marija u Egiptu, i mi se osjećamo stranci, nezaštićeni, bezimeni, odbačeni, gurnuti u stranu, toliko puta smo i mi u koži i bjegunca i azilanta koji traži utočište. Pa rat je na ovim prostorima nedavno završio, a još su mnogi daleko od svojih domova. Marija može pomoći da iziđemo iz svih tih nevolja svagdana.

I nama se često događa kao i Mariji u krugu vlastite obitelji, neshvaćenost i odbačenost, a i križnom smo putu nerijetko, promatramo kako nam najbliži moraju trpjeti nesnošljive boli ili bolesti, a stojimo pred tim nemoćni - nemoćni pred neminovnošću smrti, upravo kao i Marija na Kalvariji. I Marija ondje na križu pokapa sve svoje nade i očekivanja. “Rascviljena Majka staše, pokraj križa uzdisaše!” - ili pak: “Stala plačuć tužna Mati, gledala je kako pati”, ili pak:” Stala Majka pod raspelom, pod raspetim Sinka tijelom”, sve su to prepjevi onoga veličanstvenog himna “Stabat Mater dolorosa” franjevca Jacopone Todija iz 13.stoljeća. Više od četrdeset svjetskih znanih skladatelja pokušalo je taj himan uglazbiti, himan nenadmašan u svojoj ljepoti, izražajnosti, dojmljivosti.

Obljubljena je u našem narodu Žalosna Gospa jer naša povijest bijaše povijest trajnoga Getsemanija i Kalvarije, i upravo su u Mariji nalazile naše majke, bake, prabake, naše vjernice snagu i utjehu za svoje patnje i križne putove. Ljubav se uvijek očituje snažnijom od bilo koje druge sile. Svi bismo mi na kraju svoga života htjeli biti od Marije prihvaćeni, obujmljeni, htjeli bismo da nas ona prihvati. To je i razlog zašto tako rado molimo krunicu, zašto molimo najčešće molitvu Zdravomarijo. I svaki put morali bismo biti svjesni kako izgovaramo: “Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grješnike sada i na času smrti naše. Amen”

BIBLIJSKA PORUKA DANA

Vrijeme kroz godinu

24. tjedan kroz godinu

Srijeda, 15. rujna 2010.

Lk 7,31-35

31"S kime dakle da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? 32Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!' 33Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' 34Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!' 35Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom."

Tumačenje:

Fra Tomislav Pervan

LJUDSKA NEPOSTOJANOST I HIROVITOST

Lk 7, 31-35

Kratki odlomak koji se nadovezuje na Isusov sud o Ivanu Krstitelju. Naime, Ivan u tamnici čuje za Kristova djela i šalje dvojicu učenika samome Gospodinu, da se kod njega točno raspitaju: Je li on pravi ili nije, ili da čekamo nekoga drugoga? - Ne odgovara Isus izravno kako je on pravi, konačni poslanik, Mesija, nego skreće pozornost na svoja djela, na ono što se s njime, oko njega i u njemu događa. I nabraja proročke izričaje o Mesiji koji čini silne stvari. Ako te stvari, ta čudesa nisu dovoljan znak, onda - kao da veli Isus - ni ja osobno ne znam, koji bih znak mogao ponuditi da mi povjerujete, svi vi, zajedno i s Ivanom.

Potom Isus izriče svoj sud o Krstitelju koji nije trska na vjetru nego neoboriv hrast, koji nije odjeven u mekušaste haljine, nego je pokornik. I Luka zaključuje: Carinici i zakonoznanci nisu se obratili ni na Ivanove ni na Isusove riječi, štoviše, oni su Božji plan prezreli, onemogućili. I tima i takvima upućuje Isus ove riječi iz današnjega čitanja.

Isus kao da želi reći: Znakovi Božje prisutnosti su tu, vidljivi svima koji ih žele vidjeti. Ivan je činio pokoru, nije jeo ni pio, nije se gostio, pa mu ipak ne vjerujete. Sin Čovječji - Isus - dođe, i jede i pije, i kažete: Izjelica, pijanica, prijatelj carinika i grješnika. I zaključuje Isus: Ovaj naraštaj je odbacio i Ivana i Mesiju, i zato će biti odbačen. Ivan im je fanatični ekstremist, pretjeruje u svojim postovima, on je nerazuman. Isus se ponaša gotovo bogohulno, krši sve propise i zakone, jede i pije. On ih jednostavno izgoni iz pameti. Ivan im je negativna folija, žalosna pojava, mračan, dok je Isus veseljak. I kako poći za bilo kojim od njih? Kako pristajati uz njih?

Stoga su farizeji i narodni vođe ti koji ni sami ne žele prihvatiti novinu, a i drugima priječe da prijeđu odlučnu granicu. Slika s djecom na trgovima želi skrenuti pozornost na indiferentnost, nezainteresiranost ovoga naraštaja za bilo što. Nema toga što bi ih moglo pokrenuti. I uopće iz njihova stava nije jasno što su oni očekivali. Sve da je Isus nastupio kao i Ivan, pokornički, ne bi ga prihvatili. Ništa im naprosto nije dovoljno sveto i božanski uzvišeno ni na jednome. Oni sve difamiraju, ozloglašuju. Čak Isusu spočitavaju opsjednutost nečistom silom.

 Tko je Isusa prihvatio? Tko se zapravo istinski obratio? Mudra djeca, djeca koja pristaju uz Božju mudrost, oni neuki, maleni. Njima se objavljuje, potom carinici, grješnici, grješnice. To su ona prava Abrahamova djeca, nova Božja obitelj koja je iskusila milosrđe i praštanje te počela živjeti novim životom.

Isus je utjelovljeno Božje milosrđe u osobi. Ne milosrđe pod svaku cijenu, u stilu našega 'anything goes', 'sve je dopušteno', 'Bog će već oprostiti', nego u smislu životnoga zaokreta i obraćenja. Milosrđa nema bez istine. Isus je redovito gnjevan i iskazuje srdžbu upravo prema onima koji su prijetvorni, dvolični. I s njima je krajnje nemilosrdan u svojim postupcima. Za njega vrijedi: Nema milosrđa bez istine. Istina se mora reći, ali samo u ljubavi. I to su ljudi u ophođenju s Isusom iskusili. Istina bez ljubavi je okrutna, takva istina znade ubiti, duboko povrijediti. Dok je ljubav bez istine lažna, neiskrena.

Isus je nemilosrdan prema farizejima, pismoznancima, zakonoznancima, dok je milosrdan prema grješnicima, carinicima. Primjerice prema onoj Samarijanki na Jakovljevu zdencu. Nakon što joj je otkrio kako je imala pet muževa, a i ovaj sadašnji nije njezin, ona se nije uvrijedila. Nije zalupila vratima iza sebe, nije otišla od Isusa gnjevna, nije digla nikakvu prašinu zbog Isusovih riječi. Isus je rekao istinu koja ne vrijeđa, koja ne osuđuje. Tako nam Isus otkriva i istinu našega života, bez optužnice, ali s mnogo razumijevanja i ljubavi. Žena koja se stidjela svih i svakoga zbog svoga načina života, koja se od drugih krila, na koju su njezini sumještani upirali prstom zbog njezina životnoga stila, ide u selo i govori drugima što joj je sve Isus rekao. I dovodi ih k Isusu, onome koji je rekao što je sve učinila. Isus ju je oslobodio.

I zato se nakon toga susreta događa nešto nevjerojatno. Prezrena i odbačena žena dovodi ljude k Isusu. Cijelo se selo susreće s Gospodinom. Žena postaje misionarka, navjestiteljica Božjega smilovanja koje se očituje u Isusu. On je utjelovljenje i Božanskoga milosrđa. To je tajna Isusove osobe. On nas gleda, on nas poznaje, on zna što je u nama - i u tome pogledu nema osude, nego prihvat, duboko razumijevanje i milosrđe. Ali mu moram doći bez životne laži, bez prijetvornosti, bez ikakvih obrazina, bez dvoličnosti.

To je ono što se zbiva kad posljednji postaju prvi, a prvi posljednji. Tu se obistinjuje i ono blaženstvo iz njegovih usta: "Blago vama siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama gladnima: bit ćete nasićeni! Blago vama uplakanima: smijat ćete se!" (usp. Lk 6,20).